★ Eseška zmija, Sarah Perry

O, Kriste. (Ne u dobrom smislu.)

Želio sam tako jako da mi se roman svidi. Znaš ono kad imaš viziju kako sjediš u najudobnijem mogućem naslonjaču pokraj kamina za Božićne praznike i čitaš neku bajkovitu knjigu dok vani sipi snijeg? E, takvu sam viziju ja pokušao održati kad sam uzeo ovu knjigu u ruke. Mjesto radnje? Engleska. Top. Vrijeme radnje? Devetnaesto stoljeće. Divota. Mit o Eseškoj zmiji? Give it to me right, or don’t give it to me at all.

Profil, 2018

Avaj, avaj.

Definitivno mi nije give right.

Gle, možda je do mene. (Dobro, naravno da je do mene. Kritičar je uvijek u krivu jer je čitatelj uvijek u pravu, a nekima je knjiga šou, pa hajde.) Do mene je.

Sad kad smo ustanovili… Postavlja se pitanje: zašto gajim takvu averziju prema ovoj krajnje iritantnoj knjizi? Jer gajim.

Zamisli imaš savršeno dobar materijal za, ne znam ti ni ja, evo, kostim za Noć vještica. Imaš odličnu tkaninu za što god već planiraš biti, imaš sve boje—naravno, crvene i crne još i previše—imaš sve ostale sitnice, gumbove i ogrlice, narukvice, što god. Zamisli napraviš kostim koji gori koliko je dobar. Zamisli obučeš se, središ još par detalja sa šminkom i kojekakvim sprejevima s bojom, staneš na koncu pred ogledalo i pomisliš u sebi: “Je**te, ovo je vrh.”

A onda legneš u krevet i prespavaš žurku.

Eto: Eseška zmija.

Sarah Perry je talent. Velik, neporeciv talent. Žena je imala tako dobar materijal za ovaj roman, materijal koji je, po meni, pao u pogrešne ruke. Mjesto i vrijeme je savršeno solidno odradila, likovi su fantastični—nisu neki pokušaj osobe od papira koga s dva prsta podereš; likovi su joj i to kakve statue—stil je minuciozan, slatkast, pedantan, ugodno spor. I prijevod je, kad smo već kod kvaliteta, fantastičan.

Znate što ću vam reći, uvijek sam mislila kako je to velika prednost kad je čovjek vjernik, može se riješiti krivnje i prijeći na sljedeći grijeh.

Zašto je onda kasapim tu taj jadni roman?

Imala je sve što joj treba, a onda je napisala četiristo stranica ničega. Kad bi mene netko sad pitao o čemu je ova knjiga, ja bih stao, zanijemio. O čemu je sve ovo? O ljudima? Što o ljudima? Hmmm. Nešto? Ništa? Ne znam? Doslovno ne znam što sam upravo pročitao. Žena je nabila prekul masku i legla u krevet umjesto da napravi šou. Imala je sve što joj treba i od tog svega ona nije napravila ništa. Roman bez radnje. Zašto?!

Ali gle. Kako rekoh: to sam samo ja. Knjigu bih čak preporučio određenoj grupi ljudi. (Sad kakvim ljudima, još razmišljam). Knjiga nije grozna. Knjiga nije treš. Knjiga ima super kvalitete. Knjiga je, čak štoviše, izrazito pametna. Možda bih preporučio povjesničarima koji vole knjige koje sporo gore.

Ali od mene—sto metara daleko.

Kaj da vam rečem. Nismo si sjeli. Ima i tog.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s