Kada nekoga ubiješ, povežete se za čitav život.
Pa, evo nešto malo drukčije: Djevojka s pletenicama Wilme Geldof.
Nešto, ako mene pitaš, prilično posebno, ne samo drukčije. Bog zna da sam se načitao drukčijih stvari za koje se ispostavilo da su, je l’, totalno smeće. No, s druge strane…
Pa, ukratko. Najprije treba napomenuti da je Djevojka s pletenicama, hmm… polu-autobiografija. Prije početka romana stoji autoričino odricanje odgovornosti, gdje napominje da se nije precizno držala događaja. Ali dovoljno je zastrašujuće što je i pola ove radnje bazirano na istini.
Zato što—uf. Možda je to nešto što bismo mogli nazvati „zrelom hrabrošću“, možda je pak mladenačka glupost, ali ono što su Freddie i Truus, njezina sestra, glavne heroine ove priče, pristale obavljati tijekom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Nizozemskoj rijetko bi tko olako pristao. (Ukoliko ste bili suviše lijeni da pročitate prednju koricu, uz naslov vam piše da je Djevojka s pletenicama roman o najmlađoj članici nizozemskoga pokreta otpora…) A ne radi se, ako mene (opet) pitaš, o djevojci—radi se o djevojčici. Tako Freddie, petnaestogodišnjakinja, i njezina sestra, par godina starija, prenose kojekakve pakete, koriste vatreno oružje, pored živih „Švabâ“ izvode raznolike zadatke, ali i svjedoče tragedijama, smrtima mlađih i starijih, preranom odrastanju i razdvajanju od majke… A tu su i prve ljubavi—mladenačke, ali nipošto nebitne…
No. Da ja ne bih prepričao čitavu knjigu.
Ovo je prvenstveno knjiga za mlade. Ali, naravno, ovo nipošto nije samo knjiga za mlade. Ovaj se roman dosta razlikuje od većine drugih romana o Drugom svjetskom… ma, vraga, od većine romana o ratu uopće. Nije to knjiga samo o akcijama koje su se zbivale tijekom rata—također gledamo kako rat mentalno bombardira ljude, kako utječe na osobe koje su bile hrabre, a možda nisu trebale biti, jer posljedice te hrabrosti su bile goleme po te djevojčice kao i sâm rat.
Želim da on ostane uniforma. Ne želim mu vidjeti lice. Pokušavam posmatrati pojedine dijelove njegova lica, ne čineći ga cijelim. Ne uspijevam. On postaje čovjek, čovjek s imenom…
Moram priznati da mi je izuzetno drago što sam imao privilegiju čitati Djevojku s pletenicama u domaćem izdanju dok knjiga još nije prevedena ni na engleski. Drago mi je, jer možda treba vremena i pozornosti za intenzitet i težinu knjige, ali je knjiga zaista posebna, prelijepa, moćna i snažna, bez pretjerivanja. Wilma Geldof odlično prikazuje duh ljudi, mjesta i vremena. I teško je ne postaviti samome sebi neka pitanja… Što bih ja učinio kada bih se našao u pokretu otpora tijekom rata, ili u ratu općenito? Što je ispravno? Kako se boriti protiv zla a da i sâm ne koristiš zla sredstva?
Djevojka s pletenicama je brza, intenzivna, snažna knjiga, sirova i direktna, uzbudljiva, ali i izuzetno bitna. Zaista knjiga koju treba čitati, i ne samo mladi: ovo je roman za sve uzrasti (osim možda za manju djecu, eh), i zbog svoje bi jedinstvenosti vrlo lako mogao dosegnuti status klasika, kad-tad.
Bibliopolis 