Ponekad mislim da bolest čuči unutar svake žene, čekajući pravi trenutak da procvjeta.
Long time no see, šta ima, kako ste, jeste dobro, pa kaaaže.
“I ached once, hard, like a period typed at the end of a sentence.” I ja isto, svaki put kad pročitam ovu knjigu.
Ovo će biti napisano navrat-nanos, isto kako je i pročitano ovaj put—doduše, s ljubavlju, opet, uvijek—jer ima nas nekoliko, da ne brojim na prste, koji se još nismo, a bogami, kakvo je vrijeme zadnjih dana u mojim predjelima (kako god ovo zvučalo), još i nećemo sunčati. Mada ne zbog vremena—
Fokusiraj se.
Ja živim u rupi. Od mjesta. Isto kao Wind Gap u ovoj knjizi. Nedajbože izbiju ti gljivice na nožnom palcu: čitavo mjesto zna i koliko ih je. Sad mi na um pade moj dragi cimer, good times, great memories—no! U toj rupi od mjesta, osim Biblije—šalim se, nju nitko nije pročitao, samo… “pročitao”—Oštri predmeti su vjerojatno najčitanija/pročitanija knjiga. Bilo kiosk izdanje prije nekoliko godina…
…što je nadasve zanimljiva stvar za spomenuti, jer svi ovdje pišu samo i isključivo o knjigama koje su tek izašle iz tiska, ali hajde, ima koristi i od toga…
I kad je meni vilica pukla od pada (na početku knjige; do kraja je samo ostala visjeti; na kraju je duša pukla), proširio sam knjigu u ovoj rupi ko Sveto pismo i, nekim čudom, ljudi koji su pročitali su KUPOVALI I PREDLAGALI TU KNJIGU DRUGIMA, što je najviše što sam ja dosad postigao u životu. Mislim, svi ovdje znamo da ovdje nitko ne čita, jel. Avidni rideri su ovdje kao dobro razbacana sekta. BUT WE’RE [insert Cher with a dead mic].
Usput da kažem, zbog Oštrih predmeta sam zavolio psihološke trilere. Baš zbog te knjige.
Najbolja suradnja Znanja s drugim kućama (Fraktura, u ovom slučaju) IKAD.
E sad, zašto je sve tomu tako.
Mislim, gle, zar već nisam rekao sve, Kriste mili? Ali evo, tehnikalije…
Gillian Flynn—
O ne, fun fact coming up. Srbi (i daleko od toga da imam nešto protiv Srba konkretno, ja imam ponešto protiv nas svih, tako da to nije nikakva… diskriminacija ili nešto) su na korice napisali Džilijen, na svaku njenu knjigu. Žena svoje ime izgovara s /g/. Bilo je dosta pogledat bilo koji njen intervju.
Gillian Flynn te, dakle, truje svojom prozom. Ja kad sam prvi put pročitao, meni se um razbolio. Bolest koju voliš, ofc. Ne možeš prestati razmišljati o… svemu. Najprije o likovima, zapravo, tek onda o samim događajima u knjizi (koji su omagaaaš). Ako itko može pisati psihologiju lika, onda može Gillian Flynn. (Fight me.) Kako da ukratko opišem stil? Tobogan koji polako vodi u ralje. Ponekad. Ponekad je više kao šetnja kroz šumu, po stazi, samo što na kraju staze osjetiš nečiji dah na vratu, okreneš se i u tom trenutku ne postoji koncept “kraja staze”. Postoje rečenice koje te ubodu. Jedeš grožđe i osjetiš ubod ose na malom prstu. Rečenica nije komplicirana—naprotiv, glavni lik, Camille, gotovo da razgovara s nama; ponekad se i čini da baš tebi priča. Možda sam se ja previše uživio, ali hajde se probaj ne uživjeti. Knjiga je, kako bi rekli oni koji se rastaju sa pameti, “unputdownable”. Nisam ja to ništa opisao ni objasnio kako treba, jer sam još uvijek pod efektom ne po prvi put pročitanog romana. O radnji neću, kao inače, ali je šou. Cijela je knjiga spektakl. I što je najgore od svega, u nekom trenutku postaneš svjestan da takvi umovi postoje, a to je jezivo. Jezivo je da postoje likovi poput Camille, a ona je ovdje med i mlijeko. Knjiga (doduše, sve od Flynn) me natjerala da se uplašim spisateljice. Ne u smislu “Aaaa, that bitch gon’ kill me”, jer ona ne živi u mojim predjelima, ali da se zapitam koliko bih joj blizu mogao prići a da ne osjetim jezu, pa makar u tragovima.
No, ja o ovome, još drogiran kofeinom, mogu do sutra, tako da ću se ovdje zaustaviti.
O, još samo ovo. Pogledajte seriju. Obavezno. I ako već niste, pročitajte Gone Girl, roman—a ima, svi znamo, i film—kojim je žena stekla slavu. Ima i Dark Places/Mračna mjesta, ali taj nije ni blizu ove dvije, realno.
A sad! Tko ne vjeruje meni, možda povjeruje Stephenu Kingu, koji za knjigu kažeee… Eno, piše gore na slici.
So long, peasants!
Samo mislim da neke žene nisu stvorene da budu majke. I da neke žene nisu stvorene da budu kćeri.
Bibliopolis 